Politička upotreba vojnih snaga kao instrumenta državne politike SAD-a: promicanje demokracije ili ostvarivanje hegemonije?

diplomski rad

• Naslov (engleski): The Political Use of Military Forces as an Instrument of the US State Policy: Promoting Democracy or Achieving Hegemony?
• Autor: Rikardo Gabrijel Ozimec
• Mentor: Dario Nikić Čakar (mentor)
• Mentor: Andrej Smolek (komentor)
• Član povjerenstva: Petar Popović (predsjednik povjerenstva)
• Član povjerenstva: Dario Nikić Čakar (član povjerenstva)
• Član povjerenstva: Andrej Smolek (član povjerenstva)
• Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj: Sveučilište u Zagrebu; (Hrvatsko vojno učilište); Zagreb
• Datum i država obrane: 2024-09-18, Hrvatska
• Znanstveno / umjetničko područje, polje i grana: DRUŠTVENE ZNANOSTI; Sigurnosne i obrambene znanosti
• Znanstveno / umjetničko područje, polje i grana: DRUŠTVENE ZNANOSTI; Politologija

Sažetak

Preobrazba Sjedinjenih Američkih Država iz politike izolacionizma u svjetsku supersilu značajno je promijenila njihov pristup međunarodnim odnosima. Nakon Drugog svjetskog rata, SAD su sve češće koristile svoje vojne snage kao primarni alat vanjske politike, često opravdavajući intervencije teorijom pravednog rata. Vodeće figure američke vlasti često navode promicanje demokracije i borbu protiv autoritarizma kao ključne motive iza tih vojnih akcija. Međutim, postoji široko rasprostranjeno mišljenje da je pravi cilj održavanje američke globalne hegemonije. Vođene vlastitim interesima i često zanemarujući međunarodne ratne zakone, američke intervencije obično su popraćene pokušajima nametanja demokratskih sustava u zemljama gdje interveniraju. Iako SAD često postižu svoje inicijalne ciljeve, suočavaju se s poteškoćama u upravljanju nepredviđenim posljedicama intervencija, poput uništenih državnih institucija, pobune među civilnim stanovništvom ili visokih troškova povezanih s održavanjem tih operacija. Te posljedice često ugrožavaju dugoročnu stabilnost i uspjeh intervencije, aludirajući na razdiobu između neposrednih vojnih pobjeda i širih geopolitičkih ishoda.

Sažetak (engleski)

The transformation of the United States from a policy of isolationism to a global superpower has significantly altered its approach to international relations. After World War II, the U.S. increasingly used its military forces as a primary tool of foreign policy, often justifying interventions with the theory of just war. American leaders frequently cite the promotion of democracy and the fight against authoritarianism as key motives behind these military actions. However, there is widespread belief that the true aim is to maintain U.S. global hegemony. Driven by self-interest and often disregarding international laws of war, U.S. interventions are usually accompanied by efforts to impose democratic systems in the countries they target. While the U.S. often achieves its initial military objectives, it struggles to manage the unintended consequences of its interventions, such as the destruction of state institutions, civilian insurgencies, or the high costs associated with sustaining these operations. These consequences often undermine the long-term stability and success of the intervention, suggesting a disconnect between the immediate military victories and the broader geopolitical outcomes.

• Ključne riječi: Sjedinjene Američke Države; međunarodna politika; rat; demokracija; hegemonija
• Ključne riječi (engleski): USA; international politics; war; democracy; hegemony
• Jezik: hrvatski
• URN:NBN: urn:nbn:hr:249:772693
• Studijski program: Naziv: Vojno vođenje i upravljanje; Vrsta studija: sveučilišni; Stupanj studija: diplomski; Akademski / stručni naziv: MAGISTAR/MAGISTRA VOJNOG VOĐENJA I UPRAVLJANJA (MAG.ART.MILIT.)
• Vrsta resursa: Tekst
• Način izrade datoteke: Izvorno digitalna
• Prava pristupa: Zatvoreni pristup
• Datum i vrijeme pohrane: 2024-11-05 11:40:56